Priredio Branko Banjević
grafika). – 73 str.; 120 x 200 mm. – (Biblioteka : Crnogorska književnost
/ antologije). – Tiraž 3000.
… Djelo Aleksandra Lesa Ivanovića, najmanje je po obimu. Ukupno ne prelazi petsto stihova. On se nije iskazivao obimom, nego čistotom slike i intonacije. Po tim elementima ima srodnosti sa Dobrišom Cesarićem. On je pjesnik cetinjskih gradskih vidika i cetinjske svjetlosti koja ima boje morskih širina i lovćenskih visina. Ta svjetlost se spaja sa osjećajem prolaznosti i čovjekove nemoći da utiče na svoju sudbinu. Izbor od petnaestak pjesama predstavlja, u klasičnom smislu, čistu liriku koja Ivanoviću obezbjeđuje osobeno mjesto u crnogorskoj poeziji. Ivanovićevu poeziju lako prihvataju, ali ona je puna skrivenih lirskih polja, kao i crnogorski pejzaž, koja čuvaju njenu tajnu. Njena jezička sažetost, sva od nijansi slike i intonacije, čini je trajnom vrijednošću.
Branko Banjević
ALEKSANDAR LESO IVANOVIĆ
Rožen 1911. godine na Cetinju, đe je završio nižu gimnaziju. Prije rata radio je u Higijenskom zavodu, a poslije oslobođenja u Ministarstvu zdravlja, Ministarstvu prosvjete i Narodnoj knjizi, na Cetinju. Posljednjih desetak godina bio je lektor lista Pobjeda. Umro je 1965. na Cetinju.
