Adnan Čirgić: Rječnik njeguškoga govora. – Cetinje – Podgorica: Matica crnogorska, 2009 (Podgorica: Grafo Bale). – 263 str; 120 x 200 mm. – (Biblioteka: Crnogorski jezik). – Tiraž: 300.
,Njeguški je jezik udrobljen od bokeljskoga i katunskoga govora.” Ova laička definicija s jednoga od informatora možda najbolje pokazuje stvarnu sliku njeguškoga govora. Nalazeći se na istorijskom prijelazu Katunske Nahije i Boke, Njeguši su vremenom usvojili neke karakteristične bokeljske jezičke odlike, a svakako se skladno uklapaju u podlovćensku granu crnogorskih govora. Kad je u pitanju leksički sloj ovoga govora, broj romanizama u njemu ne zaostaje mnogo za stanjem u bokeljskim govorima. Iako većinu romanizama Njeguši prepoznaju kao tuđe jezičko obilježje i ističu kako ta leksika nije njihova nego „bokeljska”, ipak znatan dio romanizama čini dio njihovoga aktivnog svakodnevnog rječnika, a u mnogim slučajevima i ne postoji slovenska alternativa. Ni prisustvo orijentalne leksike nije zanemarljivo s obzirom na društvenoistorijsku situaciju ovoga područja. To slikovito potyrduju i neka prezimena ili imena pojedinih porodičnih ogranaka kao što su: Kadija, Maštrap, Jašarević, Belegija, Ćarica, Peškiri i sl.
(Iz autorovih Uvodnih napomena)
