Generalni sekretar Matice crnogorske Ivan Ivanović učestvovao je danas na drugoj sesiji Foruma „Quo vadis, Crna Goro – perspektive, očekivanja i izazovi crnogorskog društva“ koji je organizovala neformalna asocijacija slobodnih građana STEGA. Težište druge sesije bilo je na razmatranju pitanja iz ugla integracije i identiteta, odnosno integriteta, sa ciljem da se, pored formalnog procesa evropskih integracija, sagledaju i njegovi suštinski elementi. U tom kontekstu otvoreno je i pitanje u kojoj mjeri crnogorsko društvo i država zaista posjeduju sadržaj evropskog društva.
Izlaganje Ivana Ivanovića prenosimo u cjelosti.
Podsjetio bih na početku kako je Crna Gora dobrim dijelom XIX, XX ali i u prvoj četvrtini XXI vijeka bila dominantno posvećena velikim nadnacionalnim idejama: panslovenskoj, južnoslovenskoj, komunističkoj, mondijalističkoj, evropskoj, bez dovoljnog posvećivanja sebi, svojoj kulturi i nacionalnim interesima. Od međunarodnog priznanja na Berlinskom kongesu do danas, Crna Gora nije imala zvaničnu i jasnu ideologiju i program koji bi bili prvenstveno usmjereni vlastitom državnom i nacionalnom identitetu i njihovom zaokruživanju, zbog čega je zapostavljala i preskakala etape nacionalnog razvoja.
Kada se u Crnoj Gori govori o nacionalnom programu, uvijek valja imati na umu dva zvanična programa Matice crnogorske koji po svojoj suštini jesu nacionalni svecrnogorski programi s jasnim smjernicama i ciljevima. Posebno ukazujem na prvi „Crna Gora pred izazovima budućnosti“ iz 1999. na kojem je prije usvajanja rađeno 4 godine uz učešće više stotina intelektualaca. Kasnije je on inoviran i 2013. objavljen drugi „Crna Gora na evropskom putu“, anticipirajući povratak državne nezavisnosti i put evropskih integracija.
Kod procrnogorske političke elite je, međutim, prisutan prećutan stav koji rezultira političkom praksom, koja valjda podrazumijeva da će se identitetska pitanja riješiti sama od sebe ili da će ulaskom naše države u EU biti adaktirana.
Ovih dana kada se ubrzano približavamo članstvu u EU, a ona proživljava svoje unutrašnje izazove, trebali bi konačno shvatiti da nikakvim nadnacionalnim integracijama nećemo riješiti ono što je naš domaći zadatak. Kada je Matica crnogorska u pitanju – taj zadatak je jasan i glasi da se za crnogorski nacionalni identitet, karakter crnogorske države i građanske vrijednosti neće izboriti niko osim nas koji svoju sadašnjost i budućnost za naše potomstvo vidimo u suverenoj državi Crnoj Gori.
U trećoj deceniji XXI vijeka, Crna Gora i crnogorska nacija su, nažalost, još uvijek bez jasnog određenja nacionalnih i državnih ciljeva i interesa. A bez njih, smatramo, nije moguće imati nacionalni program i ideologiju a još manje strategiju. Naše insistiranje na nacionalnoj strategiji proizilazi iz stava da se budućnost ne dočekuje već da se budućnost izgrađuje.
Zbog navedenog izostaje i konzistentna, osmišljena i primjerena kulturna i obrazovna politika. Kulturu je neophodno posmatrati kao osnovu na kojoj se izgrađuje pojedinac, ali i društvo. Ona je ključ opstanka, razvoja i samospoznaje jednog naroda. Bez kulture i morala nema ličnog ni kolektivnog integriteta. A bez integriteta nema ni slobode, nezavisnosti niti odgovornosti, bili u Evropskoj uniji ili ne.
Sistem školstva neophodno je zamijeniti sistemom obrazovanja i uvesti antropološku dimenziju, crnogorskim jezikom rečeno čojstvo. Do tada će hendikepirani školski sistem proizvodi generacije koje su bez istinske poduke o čovječnosti i identitetu, a samim tim i vrednosno indiferentne. Zbog toga će utočište i dalje tražiti u jeftinim, falš ili zamamnim ideologijama, pa i onim hegemonističkim.
U takvim prilikama Crnoj Gori se otvara evropska, kosmopolitska perspektiva najavljenim ulaskom u EU, koja podrazumeva slabljenje vlastitog i jačanje evropskog identiteta. Ulazak u EU otvara pitanje kojim se bave mnogi teoretičari koji zaključuju kako je kosmopolitizam privilegija onih država i naroda koji smatraju da je sigurnost njihove države i identiteta neupitna. Lako je, dakle, biti kosmopolita kad vam identitet nije ugrožen. Crna Gora je, međutim, na putu za EU unutar sebe identitetski nedovršena, institucionalno podrivena i kao društvo podijeljena. Za njen status, identitetsko oblikovanje i sudbinu uprkos tome što smo članica NATO pakta moramo biti zabrinuti. Posebno imajući na umu stav da na tuđoj moći slobode nema.
Trebali bi biti svjesni i da EU nije najzahvalniji okvir za zaokruživanje identiteta i svojim politikama svakako ne stimuliše rješavanje ovog pitanja. EU razumljivo, nasuprot tome, gradi novi evropski identitet. Kakve posljedice to može imati za nas morali bi takođe promišljati?
U prilikama kada je patriotizam sveden na prilično niske grane, mladima će se otvoriti evropsko tržište rada, pa možemo očekivati i odlazak velikog broja u svakom pogledu najpotentnijeg dijela stanovništva. S druge strane Crna Gora će biti izložena daljem i masovnijem prilivu radne snage s drugih kontinenata. Kada ovakoj skici dodamo naše demografske prilike i minimalni natalitet, moramo se zapitati da li nam prijeti neslućeno demografsko i etničko preoblikovanje?
Borba za suverenu Crnu Goru će u EU ostati jednako aktuelna i važna kao i 90-tih ili u predreferendumskom periodu. Zahtijevaće akciju i kontinuirani naporan rad da se Crna Gora uspostavi na svojim prepoznatljivim istorijskim, duhovnim, kulturnim i moralnim vrijednostima, crpeći snagu i samopouzdanje iz blistave državne tradicije i nacionalne osobenosti. Da li će to biti moguće, najmanje će ipak zavisiti od EU.
Na samom kraju neophodno je razmišljati i EU predočiti, što će ona dobiti ulaskom Crne Gore? Ovo prvenstveno zbog neophodnog samopouzdanja, samopoštovanja, samosvijesti i dostojanstva koje moramo imati u takvoj zajednici. Nasuprot tome kod nas preovladava stereotip da ćemo od EU samo imati koristi i to prvenstveno finansijske. Potrebno je reći da će evropskoj zajednici naroda Crna Gora donijeti i njoj nedostajuće iskustvo osobenog crnogorskog duhovnog, državnog i kulturnog oblikovanja u kojem u trajanju imamo preplitanje i harmonično opstajanje hrišćanskog Istoka, hrišćanskog Zapada i Islama. Kako u prošlosti, od podjele hrišćanstva i dolaska Islama na ove prostore pa sve do danas.
Završio bih stavom da narod koji se ne trudi i nije u stanju da razumije uslove svojeg opstanka i razvoja teško da se može nadati bilo čemu dobrom. Na tom putu će možda odlučujuće biti da li ćemo pokazati kapacitet da iznjedrimo političke snage koje će moći da nas izvuku iz aktuelne društvene i političke krize.
Ivan Ivanović, generalni sekretar Matice crnogorske
Podgorica, 24. april 2026.
