Juče je u Danilovgradu umro crnogorski pjesnik Žarko Mališić (1936–2024). Mališić je rođen u Danilovgradu, a srednju školu završio u Vršcu. Više godina je boravio u Francuskoj, gdje je zasnovao porodicu. Po povratku u Crnu Goru radio je kao direktor Kulturnog centra u Kotoru i bio veoma zaslužan za njegovu obnovu poslije zemljotresa. Osnovao je Ogranak Matice crnogorske u Danilovgradu, njime rukovodio deset godina, do 2019. godine i pretvorio ga u aktivnu gradsku kulturnu institucija. Poslednjih godina života bio je teško bolestan.
Mališić je rano počeo da objavljuje poeziju po brojnim listovima i časopisima u Jugoslaviji, a pjesme su mu prevedene na strane jezike i uvrštene u više antologija. Objavio je zbirke poezije Nevine noći, 1966; Raskršća, 1970; U krilu zemlje, 1976; Rascvjetali kamen, 1980; Njiva od kamena, 1987; Velja paprat, 1999; Maslina uz kuću, 1999; Svici u polju, 2005.
Oskar Davičo je napisao da „stihovi Mališića mnogo podsjećaju na njegove planine: svaki ima svoju težinu i svaki je vrh za sebe, taman od dubine i prozračan od visine“. Kritičar Miodrag Maksimović smatra da njegov jezik „nosi nešto od tajne velikog pjesničkog bića“ a književnik Dragan Nikolić da je „ambicija njegove pjesme u jeziku, ona ne teži porukama izvan jezika“, dok pjesnik Dragan Kolundžija konstatuje da „u ovoj poeziji ima nešto kao kod Bretona ,od one slutnje koju imamo u svojim snovima i nesanicama“.
Žarko Mališić je sahranjen u krugu porodice u Danilovgradu.
