Riječ Dragana Radulovića, predśednika Matice crnogorske
Medova, 6. januara 2023. godine
Zahvaljujem vam u ime Matice crnogorske, i svoje, što ste danas sa nama, da zajedno odamo poštu stradalnicima, crnogorskim dobrovoljcima iz Amerike i Kanade. Blizu 500 Crnogoraca je odgovorilo pozivu domovine, i zaputilo se preko Atlantika, da bi ovdje, u albanskom zalivu San Đovani di Medova, na pragu rodne grude, njih nekoliko stotina tragično izgubili svoje živote. Konačan broj nije utvrđen. Ali nije ovo jedina crnogorska pogibija i nesreća, u kojoj se tačnog broja ne zna.
Ono što se pouzdano zna, i što nam niko uzeti ne može – jeste sjećanje! Na vitezove i junake! Koji su bez računa i ustezanja ostavili svoje prethodne živote za sobom, svoje porodice i nade u budućnost, i svojim životom potvrdili da je patriotizam vrlina koja nema cijenu. Učinili su to crnogorski rodoljubi, sebi za vječno blaženstvo, a nama za ljudsku opomenu! Svoje živote položili su u jutro 6. januara 1916. godine, istog dana kada je crnogorska vojska počela vojevanje Mojkovačke bitke. I jedina ostala na frontu žrtvujući sebe, da bi ubrzo bila odbačena, i od onih koje je štitila, i od saveznika sa kojima se borila. U ovo naše vrijeme, kada se čini da je ljudska izvrsnost izgubila svaku vrijednost, a patriotizam kao jedna od ključnih građanskih vrlina služi tek za podsmijeh nadmenih dokonjaka, njihov nas herojski čin opominje iz prošlosti i poziva da postojano odgovorimo na izazove sadašnjosti, kao što su i oni odgovorili na poziv svoje domovine.
Matica crnogorska, u saradnji sa Zajednicom Crnogoraca Albanije, zahvaljuje vlastima Albanije i grada Lješa na njihovoj blagonaklonosti da organizujemo ovaj svečani pomen. U nadi, da ćemo u budućnosti, na odgovarajućem mjestu podići spomen-obilježje crnogorskim stradalnicima iz 1916. godine. Kao još jedan znak međusobnog poštovanja crnogorskog i albanskog naroda. Jer istorije su nam veoma bliske, a nesreće uvijek zajedničke.
Stradalima, neka je vječna slava i hvala!
